Kratki vodič kroz sarajevsku katedralu

 

Riječ katedrala dolazi od latinske riječi cathedra (stolica) i označuje središnju crkvu biskupije. Ona je službeno biskupovo «sjedište» ili crkva u kojoj biskup naučava, slavi liturgiju, posvećuje i zaređuje nove svećenike, a obično je smještena u glavnom gradu pokrajine ili države.

 

 

Katedrala Sv. Petra u Vrhbosni

Prije sadašnje postojala je na prostoru Sarajeva Katedrala sv. Petra u gradu Vrhbosni. Pretpostavlja se da je to bilo u današnjem dijelu grada između Marijindvora i potoka Koševo. Graditelj Katedrale sv. Petra biskup Ponsa ili Povša napušta Bosnu i seli 1247. u Đakovo, na tamošnje imanje, zbog teških i zamršenih prilika koje će se još pogoršati otomanskom okupacijom. Dio oltara, posvećen apostolu Petru, otkriven je 1940., iz XIII. je stoljeća i smatra se da potječe od oltara iz Katedrale sv. Petra. Original se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a drugi se primjerak nalazi u današnjoj katedrali i služi kao ambon u liturgiji.

 

Uspostava ponovne redovite crkvene hijerarhije u BiH

Ulazak Austro-Ugarske u BiH dogodio se 1878. godine.
Apostolskim pismom «Ex hac augusta» Leona XIII. od 5. srpnja 1881. godine obnovljena je redovita crkvena hijerarhija te u Sarajevu uspostavljena nadbiskupska stolica.
Prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler svečano je uveden u biskupsku službu u Sarajevu 15. siječnja 1882. godine.

 

Arhitekt Josip pl. Vancaš (1859. - 1937.)

Plemenitom Josipu Vancašu 1883. godine dodijeljen je zadatak izrade projekta za katedralu u Sarajevu.
Katedrala je zamišljena s prostorom za 1.200 ljudi i vrlo jednostavnog vanjskog izgleda, «od golog kamena». Vancaš je završio studije u Beču, došao u Sarajevo i tu se nastanio 1884. godine.

 

Lokacija katedrale

Dugo se premišljalo gdje sagraditi katedralu u Sarajevu. Neke su lokacije, prikladne zbog položaja, bile podvodne. Druge, još prikladnije, bile su preskupe.
Općina je priskočila u pomoć, a već ranije je kupila zemljište za tržnicu između ul. Ferhadije i Čemaluše. Ta je lokacija u to vrijeme bila u sredini grada i bila je prometna. Dakle, izbor je pao na trg koji je uskoro nazvan Crkveni trg, a danas je to Trg fra Grge Martića.

 

Građevinski radovi

Gradnja katedrale bila je povjerena barunu Karlu Schwarzu, poduzetniku iz Beča, a nadzor arhitektu Josipu pl. Vancašu.
25. kolovoza 1884. godine poglavar zemaljske vlade barun Appel otvorio je početak radova. Radilište je blagoslovio nadbiskup dr. Josip Stadler, rekavši tom prigodom da će katedrala biti posvećena Srcu Isusovu.
Posao građevinskog poduzeća bio je završen 9. studenog 1887. godine.
Na pročelju katedrale je osmolisna rozeta izvedena od dva niza gotičkih elemenata.
U gornjem je dijelu portala, ispod rozete, kip Srca Isusova, dar poduzetnika Schwarza, izrađen od margaretskog kamena u Beču.
Sarajevska katedrala izvedena je u stilu rane gotike, a Josip pl. Vancaš se, kako izgleda, tu poveo za crkvom Notre Dame u Dijonu (Francuska).
Katedrala je završena i posvećena 14. rujna 1889. godine.

 

Zvona

Tornjevi su visoki 43,20 m; vanjska duljina katedrale iznosi 41,9 m, širina 21,3 m.
Ljubljanski nadbiskup Pogačar obećao je darovati katedrali 6 zvona, a nakon njegove smrti njegov nasljednik dr. Jakov Missia je izvršio obećanje. Zvona za katedralu su izlivena u Ljubljani kod tvrtke Samasse. Ta je zvona, međutim, odnio Prvi svjetski rat. Ista su takva i od iste tvrtke izrađena između dva svjetska rata.

 

Predvorje katedrale

Predvorje se nalazi kod glavnih ulaznih vrata. U njemu je, u prizemlju zapadnog tornja, smještena krstionica, a u istočnom su tornju stepenice za ulaz na kor i k zvonima. U luku poviše tih vrata nalazi se kamena ploča o posveti katedrale 14. rujna 1889. godine.

 

Umjetnička opremljenost katedrale – vitraji

U svetištu – dio gdje je glavni oltar i odakle biskup ili svećenik predvodi bogoslužje – nalazi se pet vitraja visokih 5,75, a širokih 1,33 metra, izrađenih prema Vancaševu nacrtu kod tvrtke Tiroler Glasmalerei u Innsbrucku.
U srednjem prozoru prikazan je raspeti Krist u času kad se Longin sprema da mu probode srce. Pod križem s desne strane kleči Marija Magdalena, dok je s lijeve majka Marija, sklopljenih ruku i pobožno podignutih očiju, a uz nju je sv. Ivan Evanđelist.
U prozoru zapadno od njega prikazan je Isus u sjedećem položaju, a pred njim kleči muškarac u narodnoj nošnji. S lijeve strane Isusu je njegova majka Marija. Ona sama pokazuje na svoje srce. S desne strane stoji anđeo.
U zapadnom prozoru prikazana je sv. Margareta Alacoque kako čita knjigu, a prilazi joj Isus i pokazuje svoje srce.
U prozoru istočno od srednjega je prizor s  posljednje  večere,  Isus  i  tri  apostola.
U posljednjem prozoru je prizor na kojem se Isus ukazuje sv. Julijani iz Lütticha da joj saopći svoje želje o štovanju Presvetog Oltarskog sakramenta.

Vitraji u sporednim lađama

Vitraji u sporednim lađama izrađeni su u bečkoj filijali innsbruške tvornice vitraja. U svakom se traveju nalaze po dva takva prozora, svaki veličine 3,20 x 1,04 metra. Ornamentika im je jednostavna. U gornjem se dijelu svakoga od njih nalazi po jedan medaljon.
U prvom zapadnom prozoru prikazani su Ivan Krstitelj i sv. Ilija (dar sarajevskih katolika).

 

Glavni oltar

Nacrte za oltare i propovjedaonicu izradio je  sam Josip  pl. Vancaš. Glavni oltar izveden je od mramora Grisignano i podijeljen je u sedam niša. U niši zapadno od srednje nalazi se kip sv. Josipa i sv. Franje Asiškoga, a na kraju je kip anđela.
U niši istočno od srednje niše  stoji kip sv. Mihovila, do njega kip sv. Ilije, a  na kraju opet kip anđela. Iznad srednjeg otvora nalazi se kip Srca Isusova. Menza oltara je od Santa - Croce mramora. Ona počiva na četiri stupića od crvenog tirolskog mramora. Oltar su uglavnom darovali katolici – građani Zagreba.

 

Oltari u sporednim lađama

U zapadnoj lađi oltar je Bezgrješnog Začeća BDM, a dar je cara Franje Josipa I.
U istočnoj lađi je oltar Sv. slavenskih apostola Ćirila i Metoda, dar vjernika iz Češke.

 

Propovjedaonica

U zapadnoj dijelu glavne lađe je propovjedaonica koja počiva na bogato profiliranom postolju. Svaka od pet ploča ograde nosi po jedan reljef s poprsjem. Na srednjoj ploči prikazan je Isus kao učitelj, a sa svake strane su po dva evanđelista.

 

Grob nadbiskupa Stadlera

Pričvršćen na zid zapadnog tornja nalazi se rad skulptora Marina Studina. To je nadgrobna ploča dr. Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i graditelja katedrale, a izrađena je od bijeloga mramora. Ispred te ploče je i njegov grob, na koji mnogi hodočasnici rado dolaze, a pogotovo svakog
8. u mjesecu, kada je dan smrti nadbiskupa Stadlera.

 

Freske

Njihova izrada je bila dogovorena oko 1886. godine s Alexandrom Maximilijanom Seitzom (1811.-1888.). On je došao u Sarajevo nakratko da bi se upoznao s prostorom. Vrativši se u Rim, obavijestio je Stadlera da pobolijeva, ali ipak radi na nacrtima. On je, ustvari, samo precrtao dva kartona iz đakovačke katedrale. Nacrti su bili gotovi 1887. godine. Preporučio je da se izvedba  fresaka  povjeri  njegovu  sinu Lodovicu (1844.-1908.). Ne zna se što se dogodilo jer on ipak nije uradio slike u katedrali nego njegov pomoćnik Alberto de Rohden.
Na zidu uz zapadni toranj prikazano je krunjenje Gospino. Slika je podijeljena u dva dijela. U gornjem su predstavljeni Otac i Sin koji sjede, a između njih kleči Marija. U vrhu luka je Duh Sveti u obliku goluba. U donjoj zoni kleče otac i majka s djetetom, svi su u narodnoj nošnji. Lijevo je sv. Franjo Asiški, a desno sv. Dominik.
Uza zid istočnog tornja  prikazano je Uskrsnuće Gospodinovo.
Dvije velike slike u svetištu vjerne su kopije Seitzovih slika u Đakovu.
U luku zapadnog zida prikazan je Isusov govor na gori.
Na istočnom zidu je prizor u kome Mojsije prima na Sinaju ploče Zakona.
U osam okruglih otvora poviše lukova srednje lađe ugrađeni su tondi, okrugle slike, ulje na platnu, na kojima su likovi crkvenih naučitelja izvedeni tehnikom chiaroscuro. Slike je izradio u Rimu Lodovic Seitz. Na zapadnoj strani su zapadni crkveni oci, a na suprotnoj istočni, po četiri sa svake strane.
Sav drveni namještaj izradio je prema nacrtima Vancaša sarajevski stolar Mihalj Pregrad a drvorezbarske radove Ivan Novotný.

 

Orgulje

Orgulje su djelo radionice «M. Heferera udova i sin» iz Zagreba. Bile su izložene 1886. godine u Budimpešti, gdje su bile zapažene od stručnjaka, čak i nagrađene. Sredstva za nabavku prikupila je supruga zemaljskog poglavara Ivana baruna Appela. Mehaničke su trakture. Imaju 2 manuala, pedal i 22 zvučna registra.

 

Grobovi vrhbosanskih nadbiskupa

U istočnoj lađi blizu zvonika nalazi se grobnica u kojoj počivaju vrhbosanski nadbiskupi: dr. Marko Alaupović (1885.-1979.), dr. Franjo Smiljan Čekada (1902.-1976.) i dr. Marko Jozinović (1920.-1994.).

 

Obnove katedrale

Prva obnova je bila za 50-u obljetnicu gradnje katedrale, 1932. godine. Tada se odstupilo od prvotnog unutrašnjeg izgleda katedrale i izvedena je sasvim drugačija dekoracija.
Druga obnova izvedena je 1985.-1989. godine, kada je temeljito uređen krov, elektroinstalacije, podno grijanje i zaštita od vlage. Dekoracija nije rađena nego se zidove bojilo jednostavnim bojama.
Treća obnova, koja se odnosi na unutrašnje uređenje, započinje 27. rujna 2010. i traje do 15. listopada 2011. godine. Radove je izvela firma «Color Paleta».
U ovom poslu vraćen je prvotni izgled unutrašnjosti katedrale, kako ju je zamislio njezin graditelj sluga Božji dr. Josip Stadler. Za ovaj pothvat zahvalni smo mons. Heribertu Augustu, iz Aachena, našem počasnom kanoniku, kao i dobročiniteljima iz Njemačke.

 

Svete mise

Nedjeljama i svetkovinama u 8, 9 (konventual), 10,30 i 18 sati.
Misa na engleskom jeziku nedjeljom u 12 sati.
Župni ured: (033) 215-635
 

Telefoni

Sakristija katedrale: (033) 210-281
Rektor katedrale: (033) 225-591, e-mail: mestar47@bih.net.ba

 

Račun

INTESA SANPAOLO BANKA D.D. BiH, 71000 SARAJEVO VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA-KATEDRALA
Transakcijski račun: 154-921-20024465-58
IBAN: BA391549212002446558 + SWIFT: UPBKBA22